Uvode se savjetovališta i sankcije za liječničke greške

Foto: Ilustracija

Prema riječima portparola Federalnog ministarstva zdravstva Zlatana Peršića, resorno ministarstvo pripremilo je stručnu verziju prednacrta ovog zakona koji će bliže regulisati prava i zaštitu prava pacijenata u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama.

„Zakon će osigurati dvostupnost u rješavanju prigovora u vezi povrede prava pacijenata u zdravstvu (pravo na žalbu) te obavezati zdravstvene ustanove da sve dostavljene primjedbe, prigovore i pritužbe analiziraju i poduzme mjere za poboljšanje stanja u oblasti prava pacijenata“, istakao je Peršić za naš portal.

Ovim zakonom su određene i obaveze kantonalnih ministarstava zdravstva i zavoda zdravstvenog osiguranja u vezi sa zaštitom prava pacijenata, a posebno komora iz oblasti zdravstva.

„Naime, komore će biti dužne da u slučaju dokazane greške zdravstvenih profesionalaca poduzmu mjere s ciljem zaštite prava pacijenata i pokrenu sankcije prema tom zdravstvenom radniku. Sankcije mogu biti od ukora do oduzimanja licence. Također, prednacrtom zakona je na nivou lokalne samouprave predviđeno osnivanje zdravstvenih savjeta u općinama koji će se baviti zaštitom prava pacijenata, kao osnovnih ljudskih prava“, precizira on.

Prednacrt je predvidio i mogućnost zaštite prava pacijenata u okviru postupka medijacije u skladu sa zakonom o postupku medijacije.

Treba istaći da će i dalje postojati mogućnost zaštita prava pacijenata u građanskim i krivičnim parnicama kod nadležnog suda.

Inače, do sada su prava pacijenata bila regulisana u okviru temeljnog zakona u oblasti zdravstva – Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a kreiranje novog zakona zapravo ima za cilj detaljnije i bliže regulisanje ove problematike.

Klinička slika

Dijagnoza

Lečenje

preneseno sa

http://www.stetoskop.info/Status-asthmaticus-1292-c23-sickness.htm



 preneseno sa

 http://www.depresija.org/index.php?page=bolesti&topic=anksioznost

Tjeskoba

Tjeskoba i razliciti strahovi znak su anksioznih poremecaja. Strah i tjeskoba oduvijek su postojali i oni su vazan dio ljudskog postojanja. Normalni strahovi i tjeskobe pomazu nam da izbjegnemo neugodne i opasne situacije i stoga imaju "signalnu" odnosno "alarmnu" ili pak "adaptivnu" (prilagodbenu) funkciju. Strah je uvijek vezan za neki odredjeni objekt i situaciju, a anksioznost je neodredjeni emocionalni dozivljaj. U anksioznosti je ono sto prijeti manje ocito, nejasno, pa govorimo o "lebdecem strahu". Kada strahovi i tjeskobe pocinju dominirati i upravljati necijim zivotom, kada ometaju obiteljski, drustveni i poslovni zivot, tada govorimo o anksioznim poremecajima. Psiholoski simptomi anksioznosti su pretjerana plasljivost i strepnja, osjecaj unutrasnje napetosti ili nemira, oslabljena koncentracija, razdrazljivost, pojacana osjetljivost na buku, smetnje spavanja (tesko usnivanje, cesto budjenje tijekom noci, ruzni snovi), oslabljena memorija, cesto zbog oslabljene paznje i koncentracije. Tjelesni simptomi anksioznosti su lupanje ili preskakanje srca, osjecaj nedostatka zraka ili otezanog disanja, osjecaj stegnutosti u prsima, suhoca usta, poteskoce pri gutanju, nelagoda u trbuhu, nadutost, ucestalo mokrenje, oslabljena seksualna zelja, sum u usima, osjecaj osamucenosti, trnci u nogama i rukama, drhtanje ruku. Simptomi anksioznosti pojavljuju se u skupini poremecaja koje nazivamo anksioznim poremecajima, medju koje spada i generalizirani anksiozni poremecaj, panicni poremecaj, posttraumatski stresni poremecaj i drugi. Glavno je obiljezje generaliziranog anksioznog poremecaja pretjerana anksioznost (tjeskoba) i zabrinutost (strahovanja, bojazljiva iscekivanja) koja se javljaju vecinu dana najmanje 6 mjeseci u vezi s raznim dogadjajima i aktivnostima. Osobe tesko mogu kontrolirati zabrinutost. Uz anksioznost i brigu javlja se i nemir, brzo umaranje, otezano koncentriranje, razdrazljivost, napetost u misicima, poremeceno spavanje. Intenzitet, trajanje, ucestalost anksioznosti i zabrinutosti pretjerani su obzirom na aktualnu situaciju. Odrasle osobe s ovim poremecajem cesto brinu o svakodnevnom zivotu, o odgovornostima na radnom mjestu, financijama, zdravlju obitelji, nesrecama koje se mogu dogoditi djeci. Neodredjeni strah potpuno preplavljuje oboljele i cini ih potpuno paraliziranim, bespomocnim i nesigurnim. Anksiozni poremecaji opcenito, pa tako i generalizirani anksiozni poremecaj najbolje se lijece kombinacijom medikamenata i psihoterapije. Najcesce se primjenjuju lijekovi (antidepresivi) iz skupine inhibitora ponovne pohrane serotonina (fluoksetin - Prozac, paroksetin - Seroxat, sertralin - Zoloft......) i u pocetku lijecenja benzodijazepini (Normabel, Xanax....).

Panični poremećaj

Nije potrebno isticati koliko je panicni poremecaj ozbiljna bolest i koliko moze, ne samo narusiti kvalitetu zivota i dobrog osjecanja, nego do krajnosti invalidizirati bolesnika.

"Doktore, dogodilo mi se nesto strasno. Pogodilo me iznenada, bio sam siguran da umirem. Pocelo mi je lupati srce, nisam mogao udahnuti, vruci valovi su mi prolazili kroz tijelo, oblio me znoj i sav sam se tresao. Pomislio sam, ako ne umrem sigurno cu poludjeti."

Cesto se u psihijatrijskoj ordinaciji cuje ovakva ili slicna prica. Vec ovih nekoliko recenica je dovoljno da se posumnja u bolest koju nazivamo panicni poremecaj. Psihijatar najcesce nije prvi kome se obraca bolesnik s ovakvim smetnjama. Osjecaj smrtnog straha, pracen reakcijom autonomnog zivcanog sustava (koji nije pod utjecajem nase volje) je toliko intenzivan da bolesnici odmah traze pomoc u sluzbi hitne medicine ili u svog lijecnika opce prakse. Obzirom da je srce organ koji gotovo trenutno reagira u stanju straha, bolesnici misle

kako se radi o srcanoj bolesti i zbog toga su kardiolozi cesto ukljuceni u obradu takvih bolesnika. Prijasnjih godina bolesnici su s velikim zakasnjenjem dolazili psihijatru sto se moze objasniti brojnim simptomima panicnog poremecaja koji su slicni simptomima mnogih tjelesnih bolesti. Bolesnici su lutali od lijecnika do lijecnika, svaki je trazio dodatne pretrage i nije bila

rijetkost da je bolesnik "obradjivan" godinama dok se netko nije sjetio da bi smetnje ipak mogle biti psihickog podrijetla i uputio bolesnika psihijatru. Nerijetko i sami bolesnici odugovlace s odlaskom psihijatru jer su uvjereni da je bolest u internistickom podrucju.

Danas je situacija znatno bolja, dijagnosticki kriteriji su poznati i lijecnicima nepsihijatrima te bolesnici dolaze ranije, a rana dijagnoza i terapija su od velike vaznosti za uspjeh lijecenja. Osim toga bolest je sve cesca i danas nema lijecnika koji se s njom nije susreo. Smatra se da zahvaca najmanje jednog od 75 ljudi tijekom zivota, rijetko zahvaca djecu, u zena je ucestalija, a najcesca je u mladih, odraslih osoba.

Napad dolazi iznenada, bez najave. Moze se javiti u krevetu, trgovini, radnom mjestu, ulici, posti, trznici, na mostu, u tunelu i sl.. Karakteriziran je izrazitim strahom ili nelagodom s osjecajem bliske smrti ili ludila. Simptomi

panicnog poremecaja mogu biti strah, lupanje srca, kratak dah i osjecaj gusenja, osamucenost i nestabilnost, mucnina i zelucane smetnje, toplo ili hladno strujanje po tijelu, sum u glavi, drhtavica, osjecaj nestvarnosti,

osjecaj gubitka kontrole i ludila, strah od umiranja, znojenje, osjecaj propadanja kroz tlo. Pojedini bolesnici imaju samo neke od navedenih simptoma, a pojedini sve. Jakost i trajanje simptoma takodjer se razlikuje od bolesnika do bolesnika. Panicni napad moze trajati od nekoliko minuta do iznimno jednog sata ili cak dulje. Napad mogu isprovocirati tvari koje pobudjuju sredisnji zivcani sustav, a najcesci ekscitator je kofein iz crne kave i "cola" pica. Nerijetko se javlja i nakon zlouporabe droga.

Panicni poremecaj cesto je vezan uz depresiju i alkoholizam. Iz njega se moze razviti fobija, znaci strah od mjesta ili situacija u kojima je dozivljen napad. Najcesci je strah od otvorenog prostora, tramvaja, autobusa, trznice ili reda u posti. Ponekad je dovoljno dozivjeti samo jedan napad, a da se covjek promijeni. Strah mu se "uvuce u kosti", misaoni proces je stalno

zaokupljen iscekivanjem novog napada, javlja se anticipativni strah tj. strah od straha. Prije ili kasnije javljaju se promjene u ponasanju, tj. izbjegavajuce ponasanje, sto je vec teza faza bolesti. Pocinju se izbjegavati mjesta gdje se napad dogodio ili gdje bi se mogao dogoditi, a to je najcesce ulica ili javni prijevoz. Bolesnik koliko god moze izbjegava odlaske na takva

mjesta, a ako ih ne moze izbjeci vodi sa sobom odraslu osobu, najcesce roditelje, supruznika, prijatelja,... U tezim slucajevima ni pratnja ne pomaze i bolesnik postaje zarobljenik vlastitog doma.

Nije potrebno isticati koliko je u takvim slucajevima panicni poremecaj ozbiljna bolest i koliko moze, ne samo narusiti kvalitetu zivota i dobrog osjecanja, nego do krajnosti invalidizirati bolesnika.

Nije rijetkost da razvojem bolesti napadi panike dodju u drugi plan, a depresija, fobija ili hipohondrija pocnu prevladavati klinickom slikom. Mora se priznati da unatoc ranoj dijagnozi i odgovarajucoj terapiji, 10-20% bolesnika ne reagira na lijecenje i bolest se kronificira.

Što mogu učiniti da pomognem sebi?
Prvi korak je nastojati razumjeti kako nastaje tjeskoba. Tjeskoba je kombinacija tjelesnih i psihičkih simptoma. One su dio reakcije koju psiholozi nazivaju "bori se ili bježi" (engl.: fight or flight). Kada je tijelo pod nekom prijetnjom ono se instinktivno automatski priprema za borbu, ili da se obrani ili da jednostavno pobjegne od opasne situacije.

Opuštanje
Da bi se mogli suočiti s tjeskobom prvo se mora razbiti začarani krug. Jedan od načina je smanjiti stupanj fizičkih manifestacija prakticirajući različite relaksacijske tehnike. Opuštanje neće istog trenutka riješiti probleme. To je vještina koja se mora iznova učiti, i kao kod svake vještine , stječe se samo kroz dugotrajnu i upornu vježbu.

Tjelesna vježba
Druga strategija olakšavanja fizičkih simptoma začaranog krug je "aerobno" vježbanje. To se odnosi na hodanje, trčanje, odnosno na svaku fizičku aktivnost koja ubrzava makar i malo rad srca.
Vježbanje srčanog mišića će učiti taj mišić snažnijim, i stoga manje podložnim iznenadnim nastupima uzlupanosti što zna biti vrlo neugodno . Vježbanje također može pomoći osloboditi tijelo nekih napetosti koje se nakupljaju i koje mogu biti hrana za tjeskobu.

Dijeta
Kofein je prisutan u mnogim osvježavajućim pićima, a ne samo u kavi i čaju kao se misli. Poželjno je izbjegavanje napitaka koje sadržavaju kofein, koliko je god to moguće, jer on samo može započeti začarani krug. On ima učinak na srce, ubrzava ga, tjera na mokrenje, što su mogući znakovi opće tjeskobe. Također, on može ometati normalan san, još jedan znak tjeskobe.
Ako ste umorni, teže će te kontrolirati vaše emocije i vjerojatno ćete osjetiti tjeskobu. Pokušavanje rješavanja problema premorenosti kofeinom samo će pogoršati stvari.

Recite "ne"!
Ovo može biti najbolja terapija. Jednostavno preuzeti na sebe mnogo obaveza, ne misleći kako će ih biti teško riješiti. Možete se naći u situaciji da shvatite da imate previše zadaća. Često, samo jedna stvar ne uzrokuje tjeskobu. Ali kako naguravamo obaveze u naš život, svakom novom zadaćom postajemo sve tjeskobniji i tjeskobniji.
Anksioznost tako može rasti do točke kada "pucamo po šavovima". Jednako je loše osjećati malo tjeskobe za puno svari, ili osjećati puno tjeskobe za jednu stvar.

Pratite svoje misli i osjećaje
Ponekad je korisno misliti o tjeskobi na isti način na koji astmatičari misle o svom disanju. Svi mi dišemo, kao što svi mi osjećamo tjeskobu u nekoj točki našeg života. Kao što astmatičari kontroliraju redovito svoja pluća, tako bi bilo korisno provjeravati stupanj svoje tjeskobe redovito. Ovo se može raditi posebnim tehnikama, odnosno vještinama uočavanja problema prije no što oni narastu i postanu nerješivi.

Profesionalna pomoć
Za neke osobe, razvijanje mogućnosti da sami rješavaju i suoče se s problemima biti će moguće će tek uz pomoć stručnjaka. Prva osoba kojoj se morate obrati je vaš obiteljski liječnik, ili područni liječnik opće prakse.
Često se osobe mogu dobro nositi s ovim poremećajem, ako u početku uzimaju lijekove. Glavna skupina lijekova koji se koriste jesu benzodijazepini, vrlo učinkoviti, ali uz prijetnju navikavanja. Ne bi se smjeli uzimati više od mjesec dana. Prostor koji oni stvaraju zna često biti dovoljan da osoba dođe sebi i počne se suočavati s problemom.

Ako problem ustraje, možda bude potrebno obratiti se psihijatru ili kliničkom psihologu. Uz to, možda bude potrebno uzimati antidepresive, i obratiti pažnju na cjelokupni kontekst života pogođene osobe, što se odnosi na njene prijateljske i ljubavne veze, obiteljski život , samopouzdanje i životna očekivanja te osobe

 preneseno sa

 http://www.depresija.org/index.php?page=bolesti&topic=anksioznost

Matthew Miller, M.D., Sc.D., and David Hemenway, Ph.D.

http://content.nejm.org/cgi/content/full/359/10/989?query=TOC

This past June, in a 5-to-4 decision in District of Columbia v. Heller, the Supreme Court struck down a ban on handgun ownership in the nation's capital and ruled that the District's law requiring all firearms in the home to be locked violated the Second Amendment. But the Supreme Court's finding of a Second Amendment right to have a handgun in the home does not mean that it is a wise decision to own a gun or to keep it easily accessible. Deciding whether to own a gun entails balancing potential benefits and risks. One of the risks for which the empirical evidence is strongest,¹ and the risk whose death toll is greatest, is that of completed suicide.

In 2005, the most recent year for which mortality data are available, suicide was the second-leading cause of death among Americans 40 years of age or younger. Among Americans of all ages, more than half of all suicides are gun suicides. In 2005, an average of 46 Americans per day committed suicide with a firearm, accounting for 53% of all completed suicides. Gun suicide during this period accounted for 40% more deaths than gun homicide.

Why might the availability of firearms increase the risk of suicide in the United States? First, many suicidal acts — one third to four fifths of all suicide attempts, according to studies — are impulsive. Among people who made near-lethal suicide attempts, for example, 24% took less than 5 minutes between the decision to kill themselves and the actual attempt, and 70% took less than 1 hour.²

Second, many suicidal crises are self-limiting. Such crises are often caused by an immediate stressor, such as the breakup of a romantic relationship, the loss of a job, or a run-in with police. As the acute phase of the crisis passes, so does the urge to attempt suicide. The temporary nature and fleeting sway of many suicidal crises is evident in the fact that more than 90% of people who survive a suicide attempt, including attempts that were expected to be lethal (such as shooting oneself in the head or jumping in front of a train), do not go on to die by suicide. Indeed, recognizing the self-limiting nature of suicidal crises, penal and psychiatric institutions restrict access to lethal means for persons identified as potentially suicidal.

Third, guns are common in the United States (more than one third of U.S. households contain a firearm) and are lethal. A suicide attempt with a firearm rarely affords a second chance. Attempts involving drugs or cutting, which account for more than 90% of all suicidal acts, prove fatal far less often.

The empirical evidence linking suicide risk in the United States to the presence of firearms in the home is compelling.³ There are at least a dozen U.S. case–control studies in the peer-reviewed literature, all of which have found that a gun in the home is associated with an increased risk of suicide. The increase in risk is large, typically 2 to 10 times that in homes without guns, depending on the sample population (e.g., adolescents vs. older adults) and on the way in which the firearms were stored. The association between guns in the home and the risk of suicide is due entirely to a large increase in the risk of suicide by firearm that is not counterbalanced by a reduced risk of nonfirearm suicide. Moreover, the increased risk of suicide is not explained by increased psychopathologic characteristics, suicidal ideation, or suicide attempts among members of gun-owning households.

Three additional findings from the case–control studies are worth noting. The higher risk of suicide in homes with firearms applies not only to the gun owner but also to the gun owner's spouse and children. The presence of a gun in the home, no matter how the gun is stored, is a risk factor for completed suicide. And there is a hierarchy of suicide risk consistent with a dose–response relationship. How household guns are stored matters especially for young people — for example, one study found that adolescent suicide was four times as likely in homes with a loaded, unlocked firearm as in homes where guns were stored unloaded and locked.

Many ecologic studies covering multiple regions, states, or cities in the United States have also shown a strong association between rates of household gun ownership and rates of completed suicide — attributable, as found in the case–control studies, to the strong association between gun prevalence and gun suicide, without a counterbalancing association between gun-ownership levels and rates of nongun suicide. We recently examined the relationship between rates of household gun ownership and suicide in each of the 50 states for the period between 2000 and 2002.⁴ We used data on gun ownership from a large telephone survey (of more than 200,000 respondents) and controlled for rates of poverty, urbanization, unemployment, mental illness, and drug and alcohol dependence and abuse. Among men, among women, and in every age group (including children), states with higher rates of household gun ownership had higher rates of firearm suicide and overall suicides. There was no association between firearm-ownership rates and nonfirearm suicides. To illustrate the main findings, we presented data for the 15 states with the highest levels of household gun ownership matched with the six states with the lowest levels (using only six so that the populations in both groups of states would be approximately equal). In the table, the findings are updated for 2001 through 2005.

The recent Supreme Court decision may lead to higher rates of gun ownership. Such an outcome would increase the incidence of suicide. Two complementary approaches are available to physicians to help counter this possibility: to try to reduce the number of suicide attempts (e.g., by recognizing and treating mental illness) and to try to reduce the probability that suicide attempts will prove fatal (e.g., by reducing access to lethal means). Many U.S. physicians, from primary care practitioners to psychiatrists, focus exclusively on the first approach. Yet international experts have concluded that restriction of access to lethal means is one of the few suicide-prevention policies with proven effectiveness.⁵

In our experience, many clinicians who care deeply about preventing suicide are unfamiliar with the evidence linking guns to suicide. Too many seem to believe that anyone who is serious enough about suicide to use a gun would find an equally effective means if a gun were not available. This belief is invalid.

Physicians and other health care providers who care for suicidal patients should be able to assess whether people at risk for suicide have access to a firearm or other lethal means and to work with patients and their families to limit access to those means until suicidal feelings have passed. A Web site of the Harvard Injury Control Research Center can help physicians and others in this effort (www.hsph.harvard.edu/means-matter). Effective suicide prevention should focus not only on a patient's psychological condition but also on the availability of lethal means — which can make the difference between life and death.

http://content.nejm.org/cgi/content/full/359/10/989?query=TOC

Satish Mittal, Springer | ISBN 1852339365 | 2005 Year | PDF | 2 Mb | 230 Pages
Book Description
Coronary Heart Disease in Clinical Practice is a concise and thorough reference book for health professionals involved in the care and treatment of cardiac patients, both in primary care and hospital environment. It highlights the important aspects of the numerous current guidelines, both in America and the UK, making this a valuable timesaving reference tool that incorporates the latest research in the field. The broad coverage of this book includes chapters on coronary heart disease, cardiac investigations, angina, acute myocardial infarction, heart failure, arrhythmia, lipids, hypertension and diabetes. Aspects of risk modification, including nutrition, obesity, smoking and alcohol, are also discussed. The text contains carefully selected, complex medical quarries on hot topics and each is explained at length with the aid of illustrations and tables

http://rapidshare.de/files/28949197/CHDinclinicalpractice.pdf.html

 OBOLJENJA SRCA

.Značaj srčanih oboljenja: zdravstveni i socio-ekonomski problem

     Moderni čovjek, upitan da imenuje Jahače Apokalipse današnjice, zasigurno bi umjesto kuge  naveo srčana oboljenja.Ova oboljenja, među kojima je koronarna tj. ishemična bolest srca najčešća, već više od pola vijeka predstavljaju vodeće uzroke umiranja u ekonomski razvijenim zemljama. Poslednjih decenija one su i sve veći problem zemalja u razvoju. Bolesti srca i krvnih sudova su istovremeno i najučestaliji uzroci oboljevanja, radne nesposobnosti, invalidnosti, prijevremenog umiranja ( prije 65. godine ) i ogromnih troškova zdravstvene zaštite .

    Podaci WHO ukazuju da 16,7 miliona ljudi u svijetu svake godine umre od KVB.Od tog broja 8,6 miliona su žene.Od bolesti srca umire dva puta više oboljelih nego od svih malignih neoplazmi zajedno.U 2001 KVB uzrokovale su  trećinu svih smrti globalno.Od tog broja na zemlje u razvoju i nerazvijene zemlje otpada 85%.U ovim zemljama broj oboljelih je dva puta viši nego prije nekoliko godina, a ono što posebno brine je pojavljivanje bolesti u ranijoj životnoj dobi nego u razvijenim zemljama.

 50 posto svih smrti i invaliditeta uzrokovanog KVB može biti spriječeno ili umanjeno jednostavnom kombinacijom nacionalnih i pojedinačnih napora u smanjenju ključnih faktora rizika.

Najveći broj oboljelih za muškarce ( na 100 000 stanovnika ) je u Finskoj,Sjeverna Karelija 835.Najniža incidenca je u Kini-Peking 81/100 000.Kod žena najveći broj oboljelih je u Velikoj Britaniji ( Glasgov, Škotska-265 ), a najniža u Španiji ( Katalonija, 35 ) i Kini ( Peking-35 ).

Učešće KVB u strukturi svih uzroka smrti kreće se od 25 do 45% u različitim zemljama. U periodu 1993-1995. godine standardizovane stope mortaliteta ( na 100 000 stanovnika ) od KVB za muškarce kretale su se od 201 u Japanu do 1310 u Ruskoj Federaciji.

     Kada se radi o ženama istih starosnih grupa, najniža vrijednost stope zabilježena je u Francuskoj ( 88 ) a najviša, takodje u Ruskoj Federaciji( 581 ).

        KVB je vodeći uzrok smrti u Evropi gdje uzrokuje 4 miliona smrti godišnje od čega 55 posto otpada na muškarce, 45 posto na žene.Polovina svih smrti ove grupe uzrokovana je koronarnom ishemičnom bolešću, a trećini je uzrok bio CVI.

U Evropskoj Uniji KVB su takođe glavni uzrok smrti, uzrokujući 1,5 milion smrti godišnje.46 posto umrlih su žene, 54 posto su muškarci.Između trećine i polovine umrlih uzrok je bio koronarna bolest srca, dok je za četvrtinu umrlih odgovoran bio CVI.

U većini razvijenih zemalja mortalitet od KVB je rastao pedesetih i šezdesetih godina. Nakon toga, a usled primjene organizovanih programa prevencije, trend pada mortaliteta se prvo bilježi u SAD, Australiji, a zatim i u mnogim drugim zemljama. U zapadnoevropskim zemljama, takođe postoji trend opadanja mortaliteta nakon sedamdesetih godina, izraženiji kod žena nego kod muškaraca. Prosječno opadanje mortaliteta iznosilo je oko 1,5% svake godine. Međutim, u zemljama istočne Evrope zapaža se sasvim suprotan trend, odnosno u njima se bilježi dramatičan porast mortaliteta.

 Uprkos opadanju uzrasno specifičnih stopa mortaliteta u zapadnim zemljama, apsolutni broj umrlih usled KVB se nije smanjio usled sve starije populacije u većini zemalja.Takođe, postojanje dobre i pravovremene terapije prvog infarkta, dovelo je do boljeg preživljavanje osoba koje su ga imale, ali se zato povećava broj osoba sa recidivom . Iz ovog razloga, kao i zbog porasta mortaliteta u istočnim zemljama, KVB i dalje imaju veliki značaj u patologiji stanovništva

.Prognoza

Povećanje broja srčanih bolesnika je nusproizvod modernog doba i načina života koje ono sa sobom dovodi..Brzi razvoj tehnologija je uz povećanje produktivnosti donijeo i promjene u stilu života.Centralizacija stanovništva u gradove skupa sa radom u zatvorenom prostoru, koje gradski život nosi sa sobom, smanjuje i mogućnost i potrebu za kretanjem.Sesilni način života uz nezdrave životne navike-pušenje, hiperkalorični obroci, prevelika konzumacija soli, postepeno dovodi do slabosti srca.Moderna civilizacija iako je sposobna dosegnuti udaljene planete i zaviriti u središte atoma, ipak je sastavljena od pojedinaca čija su tijela identična tijelima prvih ljudi koji su hodali Zemljom i zahtijevaju isti nivo kretanja, zdrave ishrane i izbjegavanje faktora rizika.

Do 2010 KVB postaće vodeći uzrok smrti u zemljama u razvoju, do 2020 WHO procjenjuje broj umrlih od ovih bolesti na 25 miliona svake godine širom svijeta.Izmedju 1990 i 2020 procjena WHO govori o porastu smrti od  neprenosivih oboljenja i povreda sa 33 miliona do 58 miliona globalno.Do 2020 KVB, mentalna oboljenja i povrede uzrokovaće polovinu svih smrti širom svijeta.KVB su do perioda 1999 po uzrocima invalidnosti bile na petom mjestu.U trećem milenijumu one će postati prvi uzrok invalidnosti.

       Procjene govore da će do 2020 godine hronične bolesti u globalnom mortalitetu učestvovati sa tri četvrtine i to:-71 procenat otpadaće na smrt uzrokovanu ishemičnom bolešću srca, 75 posto smrt uzrokovana CVI  i 70 posto smrt uzrokovana dijabetesom,

-60 posto svih novovotkrivenih hroničnih bolesti biće u zemljama u razvoju,

-KVB su sada brojnije u Kini i Indiji nego u svim ekonomski razvijenim zemljama zajedno

Značaj kardiovaskularnih bolesti u Bosni i Hercegovini

           Kardiovaskularne bolesti zauzimaju neslavno prvo mjesto uzroka smrti  i izgubljenih godina zbog invaliditeta u BiH sa 50% svih umrlih/oboljelih.U posljednjih 30 godina broj oboljelih/umrlih porastao je 5 puta, po čemu se BiH ne izdvaja od većine zemalja.

U BiH KVB imaju epidemijske razmjere o čemu mogu govoriti sljedeći podaci:

·                       Masovno oboljenje  15.000/100.000,

·                       Vodeći uzrok apsentizma  80% od ukupnog,

·                       Vodeći uzrok invalidnosti  70% od ukupnog   broja invalida

·                       Vodeći uzrok smrtnosti   425/100.000

·                       Vodeći trošak u liječenju  30 – 54 % od  ukupnih sredstava                                      

   Takodje BiH po procentu oboljelih/umrlih od KVB ne odstupa od susjednih zemalja-Hrvatske i Srbije i Crne Gore.U Hrvatskoj je procenat umrlih od KVB iznosio 49 posto i SiCG gdje je procenat umrlih iznosio 58%.Po ovim se podacima BiH svrstava u grupu zemalja sa vrlo visokim učešćem mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti u strukturi svih uzroka smrti.Ono što je posebno uočljivo jeste da se u ovoj grupi nalaze prije svega zemlje u tranziciji.

  prilaz učešća kardiovaskularnih oboljenja u ukupnom mortalitetu u pojednim evropskim zemljama

Prognoza razvoja kardiovaskularnih bolesti u Bosni i Hercegovini

         Stopa morbiditeta KVB u  proteklom periodu pokazuje tendenciju rasta.Tako je 2000 godine zabilježeno 12.500, u usporedbi sa 11.069 slučajeva 1991. godine.Prognoze WHO o porastu KVB, posebno u zemljama u razvoju i tranzicionim zemljama, takođe će se ostvariti i na BiH.Očekivano povećanje iznosiće +19,5% do 2020 godine, čime će obolijevanje od KVB poprimiti epidemijski karakter

AIDS ili sindrom stecene imunodeficijencije izazvan je virusom HIV (humani imunodeficijentni virus).Postojbina virusa je Angola,odakle je virus prenes zahvaljujuci kubanskim vojnicima cija je zemlja vojno intervenisala 70tih u Africi.U SAD se virus siri zahvaljujuci ilegalnim emigrantima.Bolest je prvi put imenovana 50tih godina proslog vijeka takodje u Africi i o njoj se govorilo kao o "bolesti mrsanja" no nije bilo ozbiljnijih naucnih radova.
Prva zapazanja o bolesti krajem 70tih imenovali su AIDS kao bolest cetiri H (Haicani,hemofilicari,homoseksualci,heroinomani).Kasnije ce francuski istrazivaci slucajno kod jednog homoseksualca otkriti u uvecanom limfnom cvoru virus te ga nazvati HLV (humani limfadenopatni virus).saradnjom sa Amerikancima ustanovice se da je virus HLV odgovoran za razvoj AIDS te ce mu se dati ime HIV.
Sam virus spada u grupuvirusa koja se zove  retroviridae i ima dva podtipa HIV-1 i HIV-2.Centralni se dio virusa sastoji od dvostruke ribonukleinske kiseline.Ono po cemu je virus znacaj jeste njegova sposobnost da upisuje podatke u genetski materijal domacina sluzeci se enziom reverzna transkriptaza.Upravo je postojanje ovog enzima oborilo jednu od dogmi biologije da se genetske informacije mogu samo ispisivati sa DNK,a nikako suprotno.
Ulaskom u tijelo domacina virus se veze za celije koje imaju CD4 receptore.U ljudskom tijelu to je jedna subpopulacija limfocita (bijelih krvnih zrnaca)odgovorna za pravilan rad imunog sistema.Nakon izvjesnog vremenskog perioda inkubacije,organizam pokazuje simptome koji upucuju na prisustvo virusa.Ovi simptomi poznati su kao ARC (AIDS related komplex).HIV infekcija zatim uzima maha i redovno zavrsava smrcu.Period umiranja zavisi od njege i poduzetih mjera a na sadasnjem novou medicine to je 7-10 godina.Oboljeli umire od teskih infekcija najcesce izazvanih benignim uzrocnicima.HIV infekcija je izmedju ostalih odgovorna za ponovni rast oboljelih od TBC,a sto je osobito izrazeno u americkoj narkomanskoj populaciji.Jedan od cestih uzroka smrti oboljelih su maligna oboljenja.Kaposijev sarkom,rijetka bolest koze starih ljudi,postao je aktuelan nakon otkrica HIV te cinjenice da mnogi oboljeli upravo umiru od ove bolesti.
Lijeka za HIV zasad nema.Obzirom da je rijec o intracelijskom uzorcniku jedino se koriste virostatici, lijekovi  ciji je cilj sprijeciti visoki titar virusa u krvi.Vakcinacija nije moguca jer je virus zahvaljujuci reverznoj transkriptazi onkogen.U istrazivanju su vakcine koji koriste dijelove virusa (virusni omotac)te sinteticke vakcine dobijene eksperimentima na zivotinjama.Rezultati su u oba slucaja daleko od siroke primjene tako da je jedini nacin kontrole HIV i borbe protiv HIV koristenje kondoma,jednokratnih sprica i igala za intravensku primjenu te stroga kontrola krvi i krvnih derivata.

Pocket Medicine: The Massachusetts General Hospital Handbook of Internal Medicine,3 edition
ISBN: 0781771447 | Lippincott Williams & Wilkins | August 1, 2007 | 288 pages | 20 mb | PDF

Prepared by residents and attending physicians at Massachusetts General Hospital, this pocket-sized looseleaf is one of the best-selling references for medical students, interns, and residents on the wards and candidates reviewing for internal medicine board exams. In bulleted lists, tables, and algorithms, Pocket Medicine provides key clinical information about common problems in cardiology, pulmonology, gastroenterology, nephrology, hematology-oncology, infectious diseases, endocrinology, rheumatology, and neurology. The six-ring binder resembles the familiar "pocket brain" notebook that most students and interns carry and allows users to add notes. This Third Edition is fully updated, has tabs to help readers locate organ systems, and has more cross-referencing in the index. It also has pockets in the front and the back of the book to accommodate the reader's own notes.


Book Info
Massachusetts General Hospital, Boston. Pocket manual provides key clinical data for students and residents. Includes areas of internal medicine, cardiology, pulmonary, gastroenterology, nephrology, hematology-oncology, infectious diseases, endocrinology, and rheumatology. Trim size: 7 x 4.5 inches. Flexible six-ring binder. DNLM: Internal Medicine

download

http://rapidshare.com/files/56724447/0781771447.rar

Elektrokardiografija je metoda registracije bioelektricnih potencijala nastalih u srcu na papiru korištenjem posebnog uredjaja. Biolelekritcni potencijali i njihova izmjena na papiru se registruju u obliku posebnih talasa.